Izdužene, šiljate uši i smeđe oči u obliku badema. Boja žućkasto-smeđa ili crno-bijela i rep koji se uvrće ka gore. Za većinu Izraelaca, ovo je opis dosadnog psa lutalice koji se hrani otpadom. Ali za strastvenu nekolicinu, on je kulturno blago koje mora biti spašeno.

Ovo je priča o biblijskim psima.

„Kada spominju pse u Bibliji, spominju njih“, govori Myrna Shiboleth, koja je učinila više nego bilo tko drugi u Izraelu, možda više i od ostatka svijeta, da se sačuva ova vrsta, službenog imena Izraelski ili Kanaanski ovčar (Canaan dog).

Washington Post piše kako arheološki dokazi donose potvrdu ovih navoda, od crteža u kamenu iz 1. stoljeća na Sinaju, sve do otkrivenih psećih skeleta, njih više od 700, iz 5. stoljeća prije nove ere, koji su pronađeni južno od Tel Aviva.

 

Izraelska vlada nije zainteresirana

Ali nakon što su preživjeli rođenje tri religije, Križare i nebrojene ratove, psi Izraela – jedna od najstarijih vrsta među parijama – sada su fokus bitke između ljudi koji vjeruju u vrijednost očuvanja primitivne vrste iz znanstvenih (i sentimentalnih) razloga i moderne birokracije. A kao što je to čest slučaj u Izraelu, upravo se teritorij koristi kao glavni pokretač borbe.

Izraelska vlada prijeti okončavanjem aktivnosti na spašavanju ove rase. Naime, rijetki primjerci ove vrste su se pronalazili u pustinji, zatim odgajali i parili u štenari Sha'ar Hagai, a njihovi potomci bi otputovali u štenare diljem svijeta, gdje su prepoznati i cijenjeni od strane relevantnih međunarodnih organizacija.

No, Ured za izraelsku teritoriju, u rješenju o deložaciji koje su poslali prošle godine, navodi kako štenara Sha'ar Hagai ilegalno okupira vladin posjed. Shiboleth, koja je na čelu ove štenare, navodi kako se na lokaciju – napuštenu zgradu koja se koristila kao hidrostanica - doselila prije 40 godina, a najamninu je plaćala Vodovodu; tek će poslije saznati da kompanija ne posjeduje zemlju. Ona ističe kako je vlasti kontaktirala kako bi regulirala situaciju, a umjesto odgovora stiglo joj je rješenje o deložaciji. Selidba bi bila ne samo financijski neprihvatljiva, kaže Shibolet, već bi posebno teško bilo naći susjedstvo koje bi poželjelo dobrodošlicu bučnoj štenari.

Slučaj će biti odlučen na sudu. Ako Shiboleth tamo ne uspije, ona i njeni psi suočit će se sa egzodusom koji će najvjerovatnije okončati njen program uzgoja. Ono što čudi mnoge je mala podrška koju u javnosti ima ovaj pas u odnosu na druge zvijeri iz svete knjige.

“Još su 60-tih godina izraelske vlasti pokrenule ambiciozan program da se biblijske životinje vrate u zemlju Biblije”, podsjeća David Saltz, profesor ekologije sveučilišta Ben Gurion u Negevu. Odabrane vrste uključile su azijskog divljeg magarca (veliki uspjeh programa) te nojeve (neuspješno). Ti programi imali su i ekstremne zahvate: u jednom slučaju, četiri perzijska jelena su prokrijumčarena iz Irana.

Prvi izraelski ovčari u SAD dolaze 1965, a Shiboleth, tada trener za životinje, zaljubljuje se na prvi pogled. Četiri godine kasnije ona seli u Izrael, sa ženkom izraelskog ovčara, te uskoro, zajedno sa još nekoliko entuzijasta, osniva štenaru Sha'ar Hagai na brežuljcima Judeje.

 

Oni nestaju

Danas u svijetu egzistira između dvije i tri tisuće ovih ovčara, ali su većina bliski rođaci. Ako se genski bazen ne bude redovno osnažio novim krvnim linijama iz divljine, eksperti tvrde da će vrsta razviti degenerativne bolesti.

Janice Koler-Matznick, biologinja iz Oregona i stručnjak za primitivne vrste pasa, upozorila je da će ovi psi zasigurno izumrijeti ne učine li se ozbiljni napori na njihovom očuvanju.

A jedina osoba na planeti koja redovito osigurava svježu krv jeste Shiboleth, koja nekoliko puta godišnje putuje u pustinju da bi pronašla divlje pse ili da svoje ženke pari s mužjacima koji pripadaju beduinima. U posljednje vrijeme, Shiboleth se često vrati bez uspjeha...

„Oni nestaju puno većom brzinom nego što je to iko mogao zamisliti“, kaže ova žena.

Pročitajte više na The Washington Post

Biblijskim psima prijeti izumiranje